Moj život, moja prava–važnost univerzalnog dizajna i tehnologije u svakodnevnom životu osoba s invaliditetom
Kultura invaliditeta, koja prepoznaje invaliditet kao prirodni dio ljudske raznolikosti i promiče jednakost te prihvaćanje osoba s invaliditetom, usko je povezana s primjenom univerzalnog dizajna i tehnologije. Ovi alati čine temelje za izgradnju društva jednakih mogućnosti. Njihova važnost nadilazi uklanjanje fizičkih prepreka i jednostavna tehnološka rješenja, već uključuje širi pristup koji uvažava raznolike potrebe svih članova društva te im omogućuje autonomiju, samostalnost i ravnopravno sudjelovanje. Ovaj pristup postaje još važniji u kontekstu odgoja i obrazovanja, jer odgovara na specifične potrebe i temeljna prava svih učenika, čime predstavlja osnovu inkluzije. Individualizirani kurikuli (IK) jasno definiraju potrebe učenika te služe kao osnova za prilagodbu sadržaja, metoda i okruženja, dok univerzalni dizajn i tehnologija omogućuju njihovu učinkovitu primjenu. Međutim, u suvremenom društvu svjedočimo sve češćoj vilifikaciji tehnologije i njezinim zabranama, što izravno ugrožava pravo na pristupačnost. Zabranom korištenja tehnologije ne ograničavamo samo njezinu upotrebu – ograničavamo prava i mogućnosti osoba s invaliditetom te djece s teškoćama u razvoju, kojima je tehnologija neophodna za komunikaciju, učenje i ravnopravno sudjelovanje u zajednici. Univerzalni dizajn, utemeljen na principima jednakosti i pristupačnosti, nudi potencijalno rješenje za osiguravanje ravnopravnih mogućnosti u obrazovanju. Integriranjem univerzalnog dizajna u obrazovne procese, osobito kroz tehnologiju, omogućavamo svim učenicima, bez obzira na njihove individualne sposobnosti i potrebe, da uče i napreduju, čime se dodatno jača kultura invaliditeta i doprinosi izgradnji društva u kojem su svi članovi uvaženi i uključeni. Nikola Tadić, tajnik Saveza udruga za autizam Hrvatske, politolog s više od deset godina iskustva u politikama vezanim za autizam i zagovaranju prava autističnih osoba i njihovih obitelji, vodit će diskusiju o važnosti univerzalnog dizajna i tehnologije u životima osoba i djece s invaliditetom. Ideja je kroz neformalni razgovor sa samim osobama s teškoćama, učiteljima i stručnjacima sagledati kako se ovi alati mogu iskoristiti za osiguravanje prava na pristupačnost u obrazovanju i drugim sektorima.